PTICE PJEVICE - PTICE PEVAČICE - Ornitološki Forum bez granica za područje Balkana !

http://ptice-birds.pixforum.net
PTICE PJEVICE - PTICE PEVAČICE - Ornitološki Forum bez granica za područje Balkana !

Ptice pjevice fauna europe - Forum češljugar štiglec štiglic grdelin zelendur kanarinac konopljar cajzlić žutarica kanarinac, zimovka, cajzlić, konopljar, anifla, zelendur,kringl,bastard,krstokljun, slavuj, egzote,zebe, mekokljunci uzgoj, razmnožavanje,

Latest topics

» Nova parilica
čet lis 15, 2015 4:49 pm by sumskivardarac

» Kavez(Ćiba)
čet lis 15, 2015 4:43 pm by sumskivardarac

» izrađuje li itko drvene kaveze za gardeline ???potencijalni kupac slike i dimenzije molim ...
uto lip 09, 2015 10:41 pm by zlajozd

» Parenje stiglica/cesljugara,ishrana za pripremu i u vrijeme parenja
ned lip 07, 2015 1:25 pm by dobarloszao

» letelica za ptice
uto lip 02, 2015 2:20 pm by dejan77

» Vrsta hrane
sub tra 04, 2015 12:26 am by carduelis carduelis

» splitska tradicija pjeva grdelina
čet oľu 05, 2015 6:55 pm by Stipe Grdelin

» Pesma stiglica
čet oľu 05, 2015 6:46 pm by Stipe Grdelin

» Predstavljanje novih članova
sri vel 18, 2015 12:35 am by sportlive


    Juričica (Linnet) Carduelis cannabina

    Share

    Grdelin
    Moderator
    Moderator

    Broj postova : 20
    Join date : 24.12.2009

    Juričica (Linnet) Carduelis cannabina

    Postaj  Grdelin on pet pro 25, 2009 7:06 pm

    Juričica (Acanthis cannabina) je izrazito plaha ptica iz porodice zeba Fringillae. U Hrvatskoj postoji čitav niz narodnih imena za tu pticu: juričica obična, jurka, konopljarka, crvena konopljarka, faganel, faganjel.

    Podvrste

    Nominalna cannabina (Linnaeus, 1758), Europa i zapadni Sibir, zapadno do Irske, Walesa, i Engleske, južno do Pirineja, Sjeverne Italije, Slovenije, Sjeverne Hrvatske, Sjeverne Jugoslavije, Rumunske, Ukrajne (osim Krima), i Sjevernog Kazakstana; autohtona (Clancey, 1946), Škotska; guentheri Wolters, 1953 (sinonim: nana Tschusi, 1901), Madeira; meadewaldoi (Hartert, 1901), zapadni Kanarski Otoci; harterti (Bannerman, 1913), istočni Kanarski Otoci; mediterranea (Tschusi, 1903), Iberija, Baleari, Korzika, Sardinija, Sicilija, Južna Italija, Južna Hrvatska, Južna Jugoslavija, Albanija, Bugarska, i Grčka; nepoznata podvrsta, Sjeverno-zapadna Afrika od Maroka do Tunisa i vjerojatno Sjeverne Libije; bella (C L Brehm, 1845), Krim, Turska, i Levant istočno preko područja Kavkaza i Sjevernog Iraka do Irana i Jugozapadne Turkmenije; također, centralna Azija od Afganistana do jugo-zapadnih planina Altaja i Bogdo Ula (Sinkiang, Kina).

    Juričica je duga 13,5 cm i ima raspon krila 21–25,5 cm. Po obliku slična Gorskoj Jurčici ali sa kraćim repom i zbog toga izgleda malo kompaktnije; izrazito veća i duža od najmanje Sjeverne Jurčice (Alpske) (C. flammea cabaret) ali po veličini i strukturi slaže se sa većom Sjevernom Jurčicom. Mala, izrazito kompaktna, društvena ali nervozna zeba; predstavnik manjih, ispruganih pripadnika roda Carduelisa. Osim u mužjaka, prilično neugledno ruho pretežno smeđe odozgo i blijedo žučkasto-smeđe ispod, ističu se bijeli krajevi primarnih letnih pera i pera repa, izražajne pruge na leđima, prsima i bokovima, i blijede očne i bradne pruge. Mužjak u svadbenom ruhu je izrazito životopisan, sa svijetlo grimiznim čelom na sivoj glavi, grimiznim prsima i bokovima, skoro kestenjastim plaštom, ramenima, i pokrovom krila (nedostaju upadljive pruge). Ženka sivije glave nego mladi. Kljun je uvijek siv ili izrazito taman, nikada slamnato žut kao kod Gorskom Jurčice.

    Hrana

    Sjemenke male do srednje veličine; vjerojatno uzima manje bezkičmenjaka nego ijedna druga zeba Zapadnog Palearktika osim Krstokljuna ili Gorske Jurčice. Zimi formira velika miješana jata sa ostalim zrnojedima koja krstare otvorenim zemljištima, hrani se mnogo više na tlu nego ljeti, iako nastoji ostati zajedno u grupama unutar ovakvih jata. Poglavito ovisi o korovu otvorenih zemljišta i neobrađenih površina (posebno Polygonaceae, Cruciferae, Caryophyllaceae, i Compositae), tako da su joj navike određene velikim širenjem agrikulturnih postupaka.

    Socijalni model i ponašanje

    Izrazito društvena izvan perioda razmnožavanja, formira jata (ponekada stotine ili čak tisuće primjeraka) za hranjenje, počinak, ili seobu. Sustav parenja je očigledno večinom monogaman, sa povremenim nastupanjem poligamije (2 ženke se pare sa jednim mužjakom). Kod parenja je teritorijalna, iako je površina koju brani očigledno mala, a labave susjedske grupe od 2–12 ili ponekad do nekoliko desetaka ili više parova, sa nekim gnijezdima samo nekoliko metara razdvojenih; više parova odvojeno (samo). Kao i kod drugih pripadnika Carduelinae, pjev male teritorijalne značajnosti kroz skoro čitavu godinu, na početku sezone razmnožavanja (i u kasno ljetnih i jesenskih jata) često više mužjaka zajedno. Glasanje mužjaka može se čuti nakon nekoliko dana pri povratku na područje gniježđenja sa uzdignute prečke (povremeno sa tla) i u letu. Ponekad pjevaju u normalnom letu, ali pravi letni pjev također prakticiraju. Mužjak uzleti sa prečke dok pjeva i uzdigne se oko 10 m, tad pjeva dok leti u nepravilnim kružnicama sa brzim udarima krila, rep široko raširi; silazi lepršavo ili jedriličari u spirali, ptica se vraća na istu prečku ili slijeće blizu nje).

    Glasanje

    Glasanje se sastoji od (ugodnih, muzikalnih i promjenljivih, brzih (iznenadnih), živih cvrkutanja, uvrštavajući mnogo malih cijelina (nekih ugodno nježnih), trila ili tremola (neke sa metalnim prizvukom), atraktivnih i melioznih izvijanja i zviždanjem nalik na frulu, i ‚gukanje‘ ili zvukovi koji podsjećaju na struganje; obično kratkotrajno. Tipično počinje sa serijom zovova ili modificiranih jedinica, ‚gigigi‘ u dugoj ubrzavajućoj sekvenci, ponekad rast i pada u vrhuncu; određeni drugi zovovi mogu predhoditi ili biti uključeni u pjesmu. Serije dobro razmaknutih delikatnih zveckanja i veselih uzrujanih cvrkuta ili motiva od oba spola, ponekada kao naizmjenični duet; mogući tip pjesme. Ljetni je pjev sličan zelenduru (Carduelis chloris), ali više nazalan, u višim tonovima i manje melodiozan. Glavni kontaktni zov lagano metalno cvrkutanje, npr. ‚kekeke-keke‘, ‚gegege‘, ‚tett-tett-terrett‘, ‚čičičičit‘; (dano jednostruko), uobičajeno 2 u brzom slijedu, ili više serija koje povezuju jato ili obitelj u letu ili na tlu. Zov uzbune žalostan, cviljeći, pomalo napet ‚hoooi‘ or ‚tsooit‘.

    Mjesto Razmnožavanja

    Vrlo nisko u gustom, često u trnovitom, grmlju, šikari, živici, ili pak na tlu; učestalo u mladoj crnogoričnoj plantaži. Zimzeleno raslinje obično preferiraju rano u sezoni za prva gnijezda (legla), naredna gnijezda učestalo u bijelogoričnom drveću i grmovima kada prolistaju. Gnijezdo: Temelji su grančice, korjenčići, vlati, a unutrašnjost je obložena mahovinom, dlakama, vunom, pahuljice na biljkama (maslačak), ponekada perje, papir, mahovinu i sl...


    many

    Broj postova : 13
    Join date : 15.12.2011

    Re: Juričica (Linnet) Carduelis cannabina

    Postaj  many on sub pro 17, 2011 6:25 pm

    valja još spomenuti kako je uglavnom misterija od koje hane potiče takva boja prsiju kod mužjaka,netko im u sužanjstvu dodaje kemijske preparate da zadrže boju ali to nije to,imam jedan recept koji drži vodu tj funkcionira,,riječni sitni pjesak,pomješan sa glinom,ciglom,vapnom,sjemenkama kupine,soli malo

      Sada je: čet pro 08, 2016 2:50 pm.